AKTUELNO

U naručju planina Ovčara i Kablara, gde se reka Zapadna Morava probija kroz stene stvarajući jednu od najlepših klisura Srbije, smeštena je tiha, gotovo skrivena svetinja — isposnica Svetog Save. Iznad manastira Preobraženje, strmo uz stazu kojom danas prolaze samo najuporniji hodočasnici i planinari, nalazi se mala pećinska kapela u kojoj, prema predanju, vekovima odjekuje tišina molitve.

Ovo mesto nije lako pronaći, niti mu se lako pristupa. Uspon do isposnice traje oko 30 do 45 minuta i zahteva dobru kondiciju i čvrstu obuću. Put vodi kroz šumu, preko kamenih serpentina, uz stene koje se čine kao da ih je Bog sam izdvojio za one koji traže mir.

Sveti Sava i klisura svetinja

Prema predanju, Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop i najveći duhovnik u istoriji srpskog naroda, tokom svojih putovanja po Srbiji često je boravio u Ovčarsko-kablarskoj klisuri. Veruje se da je isposnica iznad Preobraženja bila mesto njegovog tihovanja i molitve. Iako arheološka i istorijska nauka još uvek nema konačne dokaze o njegovom ličnom boravku u ovom konkretnom mestu, narodno predanje je snažno i duboko ukorenjeno.

Foto: Wikipedia.org/CrniBombarder!!!

U svakom slučaju, isposnički život kakav je ovde bio moguć, u potpunosti odgovara idealima koje je Sava propovedao — asketizam, skromnost, duhovno povlačenje i neprekidna molitva.

Pećinski hram u steni

Sam prostor isposnice veoma je jednostavan. Usečen u stenovitom zidu, sa jednim malim prozorom koji gleda ka dolini, sastoji se od skromne prostorije koja jedva prima nekoliko ljudi. Zidovi su goli, sa tek ponekom ikonografijom koja je naknadno uneta, i skromnim improvizovanim oltarom. Tišina je gotovo potpuna, narušava je samo zvuk vetra i ponekad krik sokola koji kruže iznad klisure.

Foto: Pink.rs

Ovakva mesta su u srednjem veku služila kao duhovna utočišta monasima koji su želeli da se povuku iz zajedničkog manastirskog života i posvete se potpunoj duhovnoj kontemplaciji, po uzoru na vizantijsku i isihastičku praksu.

Ovčarsko-kablarska klisura – Srpski Atos

Isposnica Svetog Save deo je šireg duhovnog kompleksa koji je narod kroz vekove nazivao „Srpskim Atosom“. Na relativno maloj teritoriji ove klisure nalazi se više od deset manastira i svetilišta, među kojima su manastiri Blagoveštenje, Nikolje, Jovanje, Vavedenje, Ilinje i drugi. Mnogi su osnovani još u 14. i 15. veku, u vreme kada je pravoslavna vera bila potiskivana i kada su planinski krajevi postajali utočišta vere i identiteta.

Klisura nije bila samo sklonište, već i centar prosvete i duhovnosti. U manastirima su se prepisivale knjige, čuvalo znanje i prenosila vera. Isposnica Svetog Save, iako skromna, deo je tog velikog mozaika srpske duhovnosti.

Put ka tišini – i sebi

Foto: Pink.rs

Za današnjeg čoveka, naviknutog na buku, brzinu i digitalni haos, poseta ovom mestu predstavlja više od običnog izleta. To je svojevrsno hodočašće, duhovna avantura u kojoj se spoje priroda, vera i lični mir.

„Kada čovek uđe u isposnicu, sve drugo nestane — i problemi, i vreme, i planovi. Ostaje samo on i Bog“, kaže jedan od monaha iz manastira Preobraženje, koji često upućuju posetioce ka stazi koja vodi do svetinje.

Pogled koji se pruža sa litice ispred isposnice toliko je snažan da i oni koji nisu religiozni osećaju snažan poriv da zastanu, ćute, i ostanu. Dolina ispod vas, planine svuda unaokolo, i tišina — retka i dragocena u savremenom svetu.

Kako stići do isposnice?

Polazna tačka: Manastir Preobraženje, koji se nalazi uz magistralni put Čačak – Užice.

Foto: Pink.rs

Pristup: Pešačka staza kreće odmah iznad manastira i vodi do isposnice. Uspon traje oko 30-45 minuta, a staza je strma i delimično kamenita.

Saveti: Ponesite vodu, nosite čvrstu obuću i krenite ranije ujutru ili kasnije popodne, posebno leti.

Isposnica Svetog Save nije mesto koje se obilazi usput. Njoj se dolazi s razlogom. U njoj nema ničeg „velikog“ u turističkom smislu — nema vodiča, suvenira, osvetljenja ni zvona. A opet, upravo zbog toga, ona ostaje u sećanju kao jedno od najautentičnijih mesta duhovnosti u Srbiji.

Foto: Pink.rs

Možda nije važno da li je Sveti Sava zaista boravio ovde. Možda je važnije što se čovek i danas, vekovima kasnije, na tom mestu oseća — kao da nije sam.

Autor: D.B.